Psihologija

Psihologija

Izvor: Wikipedija

Skoči na: orijentacija, traži

Izraz “psihologija” je sastavnica koja potječe iz grčkog psiha (ψυχή) = duh, duša, život, um, dah i logos (λόγος) = govor, studij, rasuđivanje. Doslovno tako psihologija znači studij duha ili duše. Značenje pojma ostaje nepromijenjeno sve do šesnaestog ili sedamnaestog stoljeća, kada mu je pridodano novo značenje u smislu “znanost o svijesti“. Moderna psihologija je prirodna i društvena znanost koja se bavi mozgovnim procesima i njihovim izražavanjem u ponašanju. Psihologija nastoji sustavnim empirijskim istraživanjima steći znanje o uzrocima i načinu ponašanja ljudi (i životinja), te o tome na koji način ljudi doživljavaju svijet u kojem žive. Među psihičke procese ubrajamo razmišljanja, osjećaje (emocije), i motivacije. Povijesno, psihologija je bila disciplina filozofije, iz koje se izdvojila 1879. godine osnivanjem prvog psihologijskog laboratorija u Leipzigu. Tek 1980. godine psihologija postaje priznata kao prirodna znanost.

Sadržaj

[sakrij]

//

Discipline [uredi]

Pod jedinstvenim imenom psihologija možemo naći mnoštvo povezanih disciplina. To su:

Metode psihologije [uredi]

Svaka znanost određena je metodama kojima se u istraživanju koristi. Kao empirijska znanost psihologija istražuje samo ono što se može opažati i provjeriti, a do spoznaja dolazi sustavnim istraživanjima. Glavne metode psihologijskog istraživanja jesu samoopažanje, opažanje u prirodnim uvjetima, anketno ispitivanje, proučavanje slučajeva i eksperiment.

Psihoterapija i tehnike psihološke analize [uredi]

Psihoanaliza [uredi]

Teorija i metoda dubinske psihologije koju je početkom 20. st. utemeljio Sigmund Freud kako bi objasnio duševne procese kao i nastajanje i liječenje psiholoških poremećaja. Predstavlja obuhvatan teorijski skup koji se između ostalog temelji na sljedećim dvama postupcima:

  • 1. Psihoanalitička teorija ličnost:

Psiha čovjeka prema Freudu podijeljena je u tri područja (instance): Id, Ego i Superego. Id predstavlja iskonske biološke animalističke nagone čovjeka koji nestaju poslije njihova zadovoljavanja. Superego predstavlja moralne i etičke vrijednosti i norme društva. Takoreći predstavlja funkciju savjesti osobnosti.

Ego je posrednik između Ida i Superega. Ono je središnja instanca odlučivanja koja pokušava uskladiti potrebe Ida s preduvjetima Superega.

  • 2. Psihoanalitična razvojna psihologija:

osnova razvoja psihoanalitične razvojne psihologije jest razvoj libida (seksualnog nagona). Prema Freudovom konceptu razdoblja života ovisno o dobnoj razini libido obilježava različite regije tijela djeteta:

oralna faza (prva godina života) – tijekom tog razdoblja usta su centar tjelesnog uzbuđenja ili napetosti,
analna faza (druga do treća godina života)- izražava fiksaciju na analnu fazu i odnosi se prema svijetu putem želje za upravljanjem i moći,
falusna faza (četvrta do šesta godina) – tijekom te faze postoji privlačnost prema roditelju suprotnoga spola, a uzbuđenja i napetosti su usredotočene na genitalije,
latentna faza (sedma do deseta godina) – nastaje smanjenje seksualnih nagona i interesa.,
genitalna faza (od jedanaeste godine) – faza povezana s početkom puberteta..

Kao moguće krize ili problemi unutar psihoseksualnog odgoja (fiksacije) mogu se javiti Edipov kompleks, Elektrin kompleks ili zavist na penisu.

  • Teorija liječenja:

Prema Sigmundu Freudu nesvjesni psihički procesi (prije svega oni koji potječu iz djetinjastva) mogu znatno utjecati na pojavu psihičkih poremećaja kao što su primjerice neuroze. Procesi koji potječu iz djetinjstva podliježu mehanizmu potiskivanja i tjedno bi se tijekom trajanja psihoanalitičke terapije trebali izazvati i ponovno proživjeti, kako bi se u odraslij dobi mogli svladati.

Pacijent tijekom seanse treba ispripovijedati sve što mu padne na pamet (slobodna asocijacija).

Važni elementi psihoanalize su prenošenje i tumačenje snova. Klasično psihoanalitičko liječenje traje nekoliko godina. Psihoanalitičke škole koje i danas još postoje djelomično se znatno razlikuju jedna od druge. Tako postoje oblici liječenja kao što je skraćena psihoanalitička terapija ili fokalna terapija.

Posebice liječenju djece i mladih prilagođena su načela dječje analize Anne Freud i Melanie Klein. Dječja psihoanaliza primjenjuje se primjerice kod depresije i opsesivne neuroze.

Psihologija i psihijatrija [uredi]

Psihologija i neurologija, psihoneurologija [uredi]

Psihologija i filozofija [uredi]

Psihologija i umjetnost [uredi]

Povijest psihologije [uredi]

Povijest hrvatske psihologije [uredi]

  • Ramiro Bujas-definicija psihologije, psihologija je znanost koja nastoji odgovoriti na pitanja:kako mi mislimo, osjećamo i djelujemo

Zanimljivosti koje se tiču psihologije [uredi]

Na grčkom riječ psyche od koje je nastala riječ psihologija, uz ostalo znači i duša. Otud pojmovi: duševno zdravlje, duševna bolnica. Danas se taj termin koristi da označi sav mentalni život svakog živog bića.

Freud i Jung su se razišli kada je Jung shvatio da Freud svoje učenje želi učiniti dogmatskim, nužno nametnutim koje se obavezno mora poštovati. Tada je Freud svoj autoritet stavio iznad doprinosa nauci i čovječanstvu. Inače, izmedju Freuda i Junga je bio uspostavljen odnos “otac i sin” u duhu teorije o Edipovom kompleksu.

Postoje dokazi da je pojam “psihologija” prvi upotrijebio Marko Marulić. [1]

Psihološka bibliografija [uredi]

Psihološki testovi [uredi]

Testovi su mjerni instrumenti kojima se po pravilu, objektivno mjeri određena karakteristika objekta koji podvrgavamo testu. U psihologiji su to psihičke osobine (emocije, sklonosti, motivacija, inteligencija). Nama najpoznatiji testovi su testovi inteligencije, kojima pokušavamo odrediti razinu (izraženu opisno ili brojkom) naše mentalne efikasnosti. Ako je odredimo brojčano, dobiti ćemo kvocijent inteligencije IQ.[2]

Etički problemi [uredi]

Kroz intervjue i testiranja terapeut dolazi do privatnih i osjetljivih informacija osobe koju intervjuira ili testira, te se prema njima terapeut mora odnositi s posebnom odgovornošću vodeći računa kako će se ti podaci koristiti, tko ima pristup tim podacima i mogućnost da bi neodgovorna uporaba tih podataka na pacijenta mogla imati negativne posljedice. Osobe koje nisu kvalificirane za interpretaciju testova osim što ugrožavaju privatnost testirane osobe, svojom nestručnošću mu mogu i naškoditi. Stoga se neki zalažu za ukidanje psiholoških obrada (pogotovo testiranja), drugi traže veća jamstva za zaštitu testiranih osoba od zloporabe. Kulturalno ili socijalno pristrani testovi mogu neke testirane osobe staviti u nepovoljniji položaj.

Psiholozi [uredi]

Njihovi radovi, teorije i život…

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: